hosting menu left
hosting menu right

logo
Sindikalni prosvjedi, Zagreb, travanj 2008., MASA
Početna Vijesti Svijet Razgovor s IRPGF-om: Borit ćemo se i raditi u okviru socijalnih revolucija diljem svijeta!
Razgovor s IRPGF-om: Borit ćemo se i raditi u okviru socijalnih revolucija diljem svijeta! PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 15:45

Prijevod razgovora s pripadnicima Internacionalne revolucionarne narodne gerile (IRPGF), nedavno ustrojene anarhističke postrojbe sastavljene od internacionalnih dobrovoljaca u Rojavi. Razgovor je vodila ekipa sa stranice Enough is Enough.

Enough is Enough: IRPGF nije prva internacionalna gerilska grupa koja operira u Rojavi. Koja je razlika između Internacionalnog antifašističkog tabura[1] i IRPGF-a?

IRPGF: Kao prvo, IRPGF je eksplicitno anarhistički projekt koji ima nekoliko vrlo specifičnih ciljeva koji promoviraju anarhizam, ne samo u Rojavi već diljem svijeta. U tom smislu, internacionalizam u našem imenu djeluje dvojako – u prvom redu tako da je naša grupa sastavljena od ljudi iz različitih država, a onda u pogledu toga da smatramo da je borba protiv dominacije internacionalne i povezana borba koja će uključivati pobune u svakom susjedstvu bilo gdje na svijetu. Stoga, IRPGF nije samo militantna skupina za anarhiste koji se žele priključiti borbi protiv ISIL-a, već je to grupa koja gradi infrastrukturu koja će omogućiti anarhistima da se dođu i nauče kako proširiti anarhističku borbu po povratku kućama. Kao drugo, članovi IRPGF-a su svjesni da se revolucija obuhvaća društvene i vojne aspekte života, stoga vjerujemo kako je ključno da anarhisti dolaze u Rojavu i stječu iskustvo u civilnim i vojnim projektima, i ako to žele, razviju sveobuhvatni koncept kako revolucija zbilja izgleda na terenu. Iz tog razloga mi također planiramo razvijanje civilnih projekata u kojima anarhisti mogu sudjelovati. To su samo dvije glavne karakteristike za koje vjerujemo da definiraju posebnost IRPGF-a.

Enough is Enough: Po vašem mišljenju, koju ulogu revolucija u Rojavi ima za transnacionalnu anarhističku borbu?

IRPGF: Revolucija u Rojavi je autohtona borba protiv države, kapitala, kolonijalizma i fašizma. Nadalje, ona u fokus borbe stavlja oslobođenje žena i uništenje patrijarhata, jer vjeruje da dominacija čovjeka nad ostalima ne može biti zaustavljena ako njegova dominacija nad ženama ostane netaknuta. Zato revolucija, iako nije eksplicitno anarhistička, definitivno ima anarhističke karakteristike i to je revolucija koju bi anarhisti trebali podupirati. Pored toga da je nužno da anarhisti podupiru borbe potlačenih neovisno o tome gdje se nalaze, Rojava je važna za transnacionalnu anarhističku borbu jer baca svijetlo na to kako se revolucija može pokrenuti i održavati. Na primjeru organiziranja kvartovskih plenuma ili obučavanja militantnih obrambenih grupa koje se mogu oduprijeti fašistima na ulicama, vidimo kako revolucija može nadahnuti ili čak dati anarhistima nacrt kako unaprijediti lokalizirane pokrete na Zapadu. Ponavljamo, IRPGF promatra sve te borbe kao povezane i bitne dijelove svjetske revolucije kojoj stremimo te pozivamo da, ako je to moguće, anarhisti dođu u pomoć revoluciji od koje će moći i učiti.

Enough is Enough: U vašoj prvoj objavi napisali ste da IRPGF radi na “obrani društvenih revolucija diljem svijeta, izravnoj konfrontaciji s kapitalom i državom te širenju ideje i prakse anarhizma“. U danima nakon toga mogli smo čitati izjave solidarnosti s uhićenim anarhistima u Bjelorusiji i napadnutim skvotovima u Ateni. Radi li IRPGF na povezivanju tih borbi?

IRPGF: Vjerujemo da su borbe protiv dominacije i autoriteta već povezane po svojoj prirodi. Sve što želimo je da otkrijemo i ojačamo te veze kroz simbolične i praktične akcije solidarnosti. Opet, Internacionalizam u našem imenu radi u dva smjera i nastojimo podržati i gurati naprijed internacionalne borbe koje mogu dovesti do internacionalne revolucije. Naravno, kako bismo to postigli moramo pokazati i ojačati te veze koje postoje između svih nas koji se bore za oslobođenje.

Enough is Enough: U vašim političkim dokumentima piše da su za “IRPGF, mirne metode nedovoljne za uništenje države, kapitalizma i svih oblika hijerarhijske moći. Zapravo, one upravo rade suprotno.“ Možete li na objasniti zašto po vašem mišljenju mirne metode ne mogu poraziti kapitalizam?

IRPGF: Povijest nam jasno govori da bilo koji pokret otpora protiv dominacije koji počiva isključivo na 'mirnim metodama' neće samo ostvariti nikakav učinak nego će pored toga biti iskorišten od onih na vlasti da preusmjere legitimni revolucionarni momentum i potencijal u reformirano, neprijeteće, stagnirajuće ništavilo. Uzimajući u obzir profil vaših čitatelja, ne vjerujemo da ovu činjenicu moramo raspravljati suviše detaljno, pa ipak želimo sve podsjetiti na dijagnozu patologije pacifizma koju je postavio Ward Churchill, a koja govori da je pacifizam obmanjujuć, rasističan i suicidalan. Nadalje, Ward tvrdi da „s aktivnostima koje su samoograničene na relativno usku grupu ritualiziranih formi, pacifistički taktičari automatski žrtvuju znatan dio svoje (potencijalne) fleksibilnosti u sukobu s državom; unutar te uske grupe, aktivnosti postaju u potpunosti predvidljive umjesto da iskorištavaju aspekt iznenađenja. Uteg na vagi fizičke moći tada neizbježno leži na državi, u osnovi, na permanentnoj bazi, pa se mogućnost liberalne društvene transformacije sukladno tome smanjuje do točke nepostojanja.“ Ovakvi primjeri se mogu vidjeti i u povijesti samog sirijskog građanskog rata. Omar Aziz bio je samoproglašeni anarhist koji se posvetio nenasilnom otporu. No, njegova posvećenost rezultirala je samo time da se pokret nije mogao obraniti od državne represije, da lokalna vijeća nikada nisu ostvarila svoj puni potencijal i da je on umro u zatvoru. S druge strane su YPG i YPJ, izrasli iz naoružanih obrambenih grupa formiranih kao odgovor na ustanak u Qamişlu 2004.[2], dokazali da su jedina sila na terenu koja je sposobna oduprijeti se državnoj hegemoniji i fašizmu. Mirne metode rezultirat će ili održavanjem postojećeg stana i/ili smrću onih koji ih koriste – stoga se prihvatite puške i priključite oružanom otporu sada ili pripremite sebe da budete u stanju napraviti to kada dođe trenutak.


Enough is Enough: Nešto kasnije u istom dokumentu piše ovo: “Vjerujemo da je treći svjetski rat već započeo i da su sukobi u Siriji, Ukrajini i drugim dijelovima svijeta samo početak. Kapitalistički sustav se približava svom kraju, nakon što je opljačkao svijet i ogolio ga njegovih resursa, te suočava sa svojom najžešćom krizom dosad“. Na koji način će se odvijati događaji?  

IRPGF: Vjerujemo da će konflikti, pogotovo u globalnom jugu, postati sve kompleksniji i zamršeniji, a da će odnosi između državnih i nedržavnih aktera nadilaziti ideološke granice. To je već vidljivo u sirijskom i ukrajinskom ratu. Na to ide i činjenica da kako ruralne populacije postaju sve više proletarizirane i migriraju u već prenapučene gradove, kao npr. u Kini, raste broj slamova i favela što će dovesti do spontanih izlijeva bijesa i ustanaka onih koji su ostavljeni marginalizirani i koji se nisu inkorporirali u kapitalistički sustav. To govori da kapitalistički sustav ne može u sebe integrirati velike dijelove ljudske populacije što dovodi do krize viška radne snage i nikad većeg porasta neformalne radničke klase. IRPGF ne vjeruje da je očekivana buduća revolucija historijski zadana izvjesnost. Zapravo, ona se uopće ne mora ni dogoditi ili barem ne na način koji priželjkujemo. No pobune protiv autoriteta i kapitala pojavljivat će se na način koji dosad nije zabilježen u povijesti. Mi ćemo biti tamo i priključit ćemo se ljudima na ulicama i u planinama koji se bore protiv takvih sustava represije kako bi omogućili četvrtima i zajednicama da postanu slobodni, autonomni i samoorganizirani entiteti. Anarhizam nije jamac budućnosti niti sebe smatramo misionarima neke svete doktrine. IRPGF će se boriti i raditi u okviru socijalnih revolucija diljem svijeta prateći određena načela koja držimo preduvjetima za slobodan život. Revolucije i pobune su prljav posao no mi smo spremni uprljati naše ruke. A ti?

Intervju preveo Porfirije P.



[1] Tabur je kurdski naziv za vojnu jedinicu, veličine bataljuna ili bojne (između 300 i 800 boraca). Op.prev.

[2] Ustanak sirijskih Kurda koji je 12. ožujka 2004. započeo neredima na nogometnoj utakmici koji su pak inicirani provokacijama sunitskih navijača gostujuće momčadi. Ustanak je bio ugušen intervencijom sirijske vojske koja je iza sebe ostavila između 30 i 100 kurdskih žrtava. Op. prev.






 

Anarhizam u Hrvatskoj

MASA
Što čitaš?

Izdanja

Osnove sindikalizma. Direktna akcija. SabotažaKako omogućiti anarhističku revoluciju?
Metode anarhosindikalizma. Anarhosindikalizam u Puerto RealuBlokadna kuharica
Organizacijska platforma Sveopćeg saveza anarhista (nacrt)Grad postkapitalizma
Osnove sindikalizma. Direktna akcija. Sabotaža




website hosting main area bottom

Powered by Joomla!. Valid XHTML and CSS.