hosting menu left
hosting menu right

logo
Španjolska 1936, CNT-AIT
Početna Povijest 1921-1944: Hitlerovo razbijanje FAUD-a
1921-1944: Hitlerovo razbijanje FAUD-a PDF Ispis E-mail
Subota, 26 Veljača 2011 12:38

Prikaz pada i razbijanja anarhosindikalističkog sindikata FAUD u Hitlerovoj Njemačkoj.

Anarhisti protiv Hitlera: Podzemni FAUD u Porajnju

Petog studenog 1937., Juliusa Noldena, radnika u tvornici automobila iz Duisburga „Narodnog suda“ u Berlinu osudio je na desetogodišnju kaznu zbog „pripremanja djela velike izdaje s pogoršanim okolnostima“. Nolden je bio na čelu FAUD-a (anarhosindikalistička Slobodna unija njemačkih radnika, članica Međunarodnog radničkog udruženja) u Porajnju kada je Gestapo razoružao tu podzemnu organizaciju u siječnju 1937. Uz njega je uhićeno 88 drugih anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja kojima je suđeno u Porajnju početkom 1938. godine.


1921-e godine, FAUD u Duisburgu brojao je oko 5000 članova. Nakon toga brojnost je opala, i dok je Adolf Hitler došao na vlast 1933., samo je nekoliko malih grupa preostalo. Na primjer, na području Duisburga bilo je aktivno oko 25 militanata, a porajnjski regionalni sindikat imao je oko 180-200 članova koji su plaćali članarinu.

Na svom zadnjem regionalnom Kongresu, održanom u Erfurtu u ožujku 1932, FAUD je odlučio, u slučaju nacističkog osvajanja vlasti, ugasiti federalni ured u Berlinu i zamijeniti ga tajnom direkcijom (u Erfurtu), te da će trebati odgovoriti generalnim štrajkom. Potonja odluka pokazala se neizvedivom zbog jedne stvari: FAUD je diljem Njemačke desetkovan valom uhićenja.

U travnju i svibnju 1933., Dr. Gerhardt Wartenburg, prije nego je primoran pobjeći iz zemlje, uspio je pronaći zamjenu sebi kao tajniku FAUD-a u osobi Emila Zehnera, erfurtskog kovača. Wartenburg je pobjegao u Nizozemsku, u Amsterdam, gdje ga je skupa s ostatkom njemačkih emigranata dočekao nizozemski anarhosindikalist Albert de Jong. Na sličan način, tajništvo Međunardnog radničkog udruženja (MRU, udruženi sindikati slobodarskog i revolucionarnog usmjerenja) premješten je u Nizozemsku, no to nije spriječilo da arhiva organizacije padne u ruke nacistima.

U jesen 1933, Emila Zehnera zamijenio je Ferdinand Götze, član Saske Komore rada,  koju je tada vodio Richard Thiede iz Leipziga. U međuvremenu ujesen 1934. Götze, u bijegu pred Gestapom, pojavljuje se ponovno na zapadu Njemačke gdje je uz pomoć nizozemske sekcije MRU-a (NSV) omogućeno uspostavljanje tajne FAUD grupe. U isto vrijeme i u svoj užurbanosti, tajništvo FAUD-a u egzilu uspostavljeno je u Amsterdamu.

Duisburg, vezni i agitacijski centar za zapadnu Njemačku

Sve do nacističkog preuzimanja vlasti, radnik Franz Bungert predvodio je duisburšku federaciju. Interniran je u koncentracijski logor Bogermoor 1933. bez ičega sličnog suđenju. Bungert je pušten za godinu dana, ali je zbog strogog nadzora pod kojim je držan, bilo apsolutno nemoguće da se angažira makar u najmanjoj ilegalnoj aktivnosti. Njegovo mjesto preuzeo je Julius Nolden, metalni radnik u to vrijeme nezaposlen. Uz to, Nolden je bio blagajnik Porajnjske Komore rada. Noldena je također uhitio Gestapo koji je sumnjao da je njegov posao u spalionici paravan za ilegalne kontakte s drugim članovima FAUD-a.

U lipnju 1933, nedugo nakon što je pušten, Nolden je upoznao Karolusa Hebera, člana ilegalne Erfurtske direkcije. Cilj njihovog sastanka bio je organizirati tajni bijeg kompromitiranih kolega u Nizozemsku i pokrenuti organizaciju otpora u porajnjskoj i rurskoj oblasti. Nolden i njegove kolege polegli su temelje mreži za krijumčarenje ljudi u Amsterdam i distribuirali antifašističku propagandu. Iz sudskih zapisa vidljivo je da su anti-nacistički pamfleti, koji su cirkulirali u to vrijeme pod nazivom „Jedi njemačko voće i ostani zdrav“, bili toliko popularni među rudarima da su se međusobno pozdravljali s: „Jesi li i ti jeo njemačko voće?“

Nakon 1935. i poboljšanja ekonomske pozicije unutar zemlje, bilo je sve teže održati ilegalnu anarhosindikalističku organizaciju.

Mnogi drugovi ponovno su pronašli posao nakon godina nezaposlenosti i privremenog rada, pa su se odbijali uključiti u aktivan otpor. Gestapovski teror učinio je ostalo. Nadalje, potpora iz Amsterdama presušila je 1935. godine.

Izbijanje Španjolske revolucije 1936. povećalo je anarhosindikalističku aktivnost unutar Njemačke. Nolden je izgradio kontakte s Duisburgom, Düsseldorfom i Kölnom, organizirao sastanke i pokrenuo pretplate kako bi sakupio financijsku pomoć za španjolske drugove. Istovremeno, Simon Wehre iz Aix-la-Chapellea (Aachen), iskoristio je mrežu Porajnjske Komore rada kako bi regrutirao dobrovoljne tehničare koji su spremni za odlazak u Španjolsku. U prosincu 1936. Gestapo je, zahvaljujući infiltriranom špijunu, uspio otkriti postojanje grupa u Mönchengladbachu, Dülkenu i Viersenu. Početkom 1937., politička policija pohvatala je 50 anarhosindikalista iz Duisburga, Düsseldorfa i Kölna. Nolden je bio među uhićenima. Nedugo nakon, poduzeta su daljnja uhićenja što je brojku članova zabranjenog FAUD-a u Gestapovim kandžama dovelo do 89. Bila je potrebna godina dana da se podigne tužba protiv njih. Ovi su drugovi i drugarice osuđeni zbog „pripremanja činova veleizdaje“, te su dovedeni pred sudove u siječnju i veljači 1938.

Jedino šest ljudi nije osuđeno zbog nedostatka dokaza. Ostali su osuđeni na kazne u rasponu od nekoliko mjeseci do šest godina zatvora. Julius Nolden predan je zatvoru Lüttringhausen gdje je ostao do dolaska saveznika 19. travnja 1945. Na blagdan Duhova 1947. sastao se u Darmstadtu s ostalim drugovima kako bi uspostavili Federaciju slobodarskih socijalista (anarhosindikalista).

Ubijanja militanata

Nekoliko drugova ubijeno je u zatvoru. Duisburškog tokara Emila Mahnerta, prema svjedočenjima četvorice ostalih zatvorenika, s drugog je kata bacio policijski mučitelj. Zidar Wilhelm Schmitz umro je u zatvoru 29. siječnja 1944., a okolnosti njegove smrti nisu nikad razjašnjene. Ernst Holtznagel dodijeljen je zloglasnom kažnjeničkom bataljonu 999, gdje je ubijen. Michaela Delissena iz Münchengladbacha gestapovci su pretukli do smrti u prosincu 1936. Anton Rosinke iz Düsseldorfa ubijen je u veljači 1937.

U kolovozu 1946., düsseldorfski anarhosindikalist Ernst Binder je napisao:“S obzirom da masovni otpor nije bio moguć 1933., najbolji članovi pokreta bili su primorani rasipati energiju na beznadnu gerilsku kampanju. No ukoliko radnici izvuku iz ovog bolnog eksperimenta lekciju da je jedino ujedinjena obrana u odgovarajuće vrijeme učinkovita u borbi protiv fašizma, njihove žrtve neće biti uzaludne.“

Iz knjižnice Kate Sharpley
Preveo: M. G.
Centar za anarhističke studije, veljača 2011.

 

Anarhizam u Hrvatskoj

MASA
Što čitaš?

Izdanja

Osnove sindikalizma. Direktna akcija. SabotažaKako omogućiti anarhističku revoluciju?
Metode anarhosindikalizma. Anarhosindikalizam u Puerto RealuBlokadna kuharica
Organizacijska platforma Sveopćeg saveza anarhista (nacrt)Grad postkapitalizma
Osnove sindikalizma. Direktna akcija. Sabotaža




website hosting main area bottom

Powered by Joomla!. Valid XHTML and CSS.