hosting menu left
hosting menu right

logo
Španjolska 1936, CNT-AIT
Početna Iz medija DAF objavljuje "Izabrane spise" Miloša Krpana napisane prije sto godina
DAF objavljuje "Izabrane spise" Miloša Krpana napisane prije sto godina PDF Ispis E-mail
Nedjelja, 14 Veljača 2010 00:51

Anarhistička borba za bolje društvo 

Miloš Krpan nije tek zaboravljena povijesna ličnost, on je jednostavno izbrisan i to dva puta – komunistička povijest ga je u svom stilu uglavnom prešutjela, dok je nacionalna povijest za njegov slučaj pokazivala još manje interesa. Krpan se ne razlikuje mnogo od današnjih anarhističkih aktivista – njegovi tekstovi su beskompromisni, borbeni, aktivistički, on je podjednako zainteresiran za svjetsku politiku i aktualnu misao kao i za lokalne teme i dileme.
 
Tiskajući Izabrane spise Miloša Krpana, izdavačka kuća DAF odnosno njezin vlasnik i urednik Zoran Senta otvaraju novo poglavlje u svojoj djelatnosti, nakon što su u zadnjih desetak godina preveli i tiskali mnoštvo temeljnih djela iz područja anarhizma i na taj način zadužili hrvatsku kulturu.

Miloš Krpan nije, kao što bi se to kolokvijalno moglo reći, tek zaboravljena povijesna ličnost, on je jednostavno izbrisan i to dva puta – komunistička povijest ga je u svom stilu uglavnom prešutjela, dok je nacionalna povijest za njegov slučaj pokazivala još manje interesa.

Odluka DAF-a da objavi knjigu izabranih spisa napisanih prije sto godina iznenađujuće je smislena jer se Krpan ne razlikuje mnogo od današnjih anarhističkih aktivista – njegovi tekstovi su beskompromisni, borbeni, aktivistički, on je podjednako zainteresiran za svjetsku politiku i aktualnu misao kao i za lokalne teme i dileme (posebno su zabavni njegovi neprestani sukobi sa socijaldemokracijom i socijaldemokratima). Mnogo toga se promijenilo od vremena kada je Miloš Krpan pisao svoje tekstove, no suština – borba za pravednije društvo – ostala je ista.


IVAN KOVAČEVIĆ: POKUŠAJ OSNIVANJA ANARHISTIČKO-KOMUNISTIČKE KOLONIJE U DUBROVNIKU KRAJ SLAVONSKOG BRODA (1909. - 1910.)

Pokušaj da se početkom dvadesetog stoljeća osnuje anarhističko-komunistička kolonija u Dubovniku kraj Slavonskog Broda od strane Miloša Krpana, učitelja i jednog od pionira socijalističkog pokreta u Brodu i okolini, predstavlja interesantan i nesumnjivo jedinstven poduhvat ovakve vrste u historiji našeg radničkog pokreta. Miloš Krpan, začetnik ove akcije, nije nikada postao marksistički obrazovan socijalist. D. N. Plavšić ga naziva učenikom Vase Pelagića, koji je ostao više, kao i Pelagić, »slobodan mislilac«. Poznaje Marxa, Engelsa, Lassallea, Bakunjina, Proudhona, Reclusa, Kropotkina, povremeno se zanosi i idejama građanskih mislilaca kao što su Rousseau, Voltaire, Tolstoj, itd., dok poslije 1907. godine, sve do Prvog svjetskog rata. Djeluje većim dijelom samostalno i pada sve više pod utjecaj ideja anarhokomunizma. Stoga poslije toga razdoblja, a osobito u vremenu od 1909. do 1910. radi veoma intenzivno na ostvarenju ideje koju je namjeravao, kako sam kaže da provede još od kraja devetnaestog stoljeća, tj. da osnuje jednu anarhističko-komunističku koloniju nedaleko od Dubrovnika, na obroncima Dilj gore.
   

Pokret za osnivanje anarho-komunističkih kolonija, iako se temeljio još na idejama socijalista-utopista, predstavlja jednu od manifestacija ideje anarho-komunizma, koji je uzimao sve više maha od osamdesetih godina 19. vijeka u Italiji i Ženevi i postepeno prevladao nad Bakunjinovim kolektivističkim anarhizmom u Švicarskoj, Italiji i Francuskoj. Otuda su se ideje komunističkog anarhizma širile i u ostale evropske zemlje. Na prelasku iz 19. u 20 vijek glavni zastupnici ove ideologije bili su Caffiero, Malatesta, Kropotkin, Reclus, itd. Jedan od glavnih teoretičara anarho-komunizma bio je Petar Kropotkin, za čiju je ideologiju od osobitog značaja ideja tzv. »uzajamne pomoći«. Socijalni nagon, uzajamna pomoć je kod Kropotkina osnovna misao, koja se provlači kroz čitav organski i društveni razvitak i predstavlja osnovu na kojoj se može uspostaviti socijalni preobražaj. Na temelju teorije o uzajamnoj pomoći nastala je jedna struja anarhista, pristaša anarhističko-komunističkih kolonija. Ujecaj ideja P. Kropotkina rastao je na početku 20. stoljeća, osobito među slavenskim anarhističkim krugovima, i bio je vezan za opći razvitak anarhizma.
  

 
ANARHIZAM U AUSTRO-UGARSKOJ

Anarhistički pokret, koji je krajem 19. stoljeća proživljavao krizu, oživio je nešto jače na početku 20. stoljeća. Najjači je bio u Francuskoj, gdje su nastojanja anarhista i anarho-sindikalista išla za tim da francuski sindikalni pokret privedu sasvim na liniju sindikalizma.
   

Najvažnije točke programa francuskih anarhista bile su borba protiv reformizma i generalni štrajk kao osnovna ideja sindikalizma. Generalna konfederacija rada (Confédération générale du travail), vodeća sindikalna organizacija Francuske, čisto sindikalna po svom porijeklu i sindikalistička po svojim težnjama, igrala je važnu ulogu u historiji francuskog radničkog pokreta. Kongres u Amiensu 1906. čiji je rezultat tzv. »Amijenska povelja«, predstavlja pobjedu sindikalističkih težnji i trijumf anarho-sindikalizma.
   

Glavne točke odakle se anarhizam u Austro-Ugarskoj širio bile su Beč, Trst i Prag. Osim anarhističkih udruženja, koja su djelovala već od ranije u Beču kao na primjer »Rovnost«. Čitalački i debatni klub »Pokrok«, Savez poljoprivrednih radnika i drugih, u ovo vrijeme djeluju različita anarhistička udruženja i u unutrašnjosti, od kojih treba spomenuti Radničko obrazovno i potporno društvo (Arbeiter- Bildungs- und Unterstiitzungs Verein) u Grazu, Radničko obrazovno društvo (Arbeiter-Bildungs-Verein) u Mariboru, Grupa nezavisnih socijalista (Gruppe der unabhangigen Sozialisten) u Celovcu, itd. U ovo vrijeme oživio je nešto jače anarhistički pokret u Mađarskoj, gdje je 1907. Karl Krausz osnovao Budimpeštansku grupu mađarskih revolucionarnih socijalista, a također i u nekim našim krajevima (Istra, Dalmacija, Vojvodina).
   

Godine 1904. austrijski i češki anarhisti osnivaju u Beču Savez građevinskih radnika (Federace stavebnich delniku – Bauarbeiterfoderation), koji je krajem godine imao oko 150 članova, mahom nezadovoljnih radom Socijal-demokratske stranke. Gotovo sve akcije do 1907. vodili su većim dijelom češki anarhisti. Godine 1907. poduzeta je akcija za osnivanje jedne sindikalne organizacije za Donju Austriju, po uzoru na Federaciju svih čeških sindikata, koja bi obuhvatila radnike anarhiste, pripadnike različitih struka. Tako je došlo do osnivanja Općeg sindikalnog saveza za Donju Austriju Allgemeine Gewerkschaftsfoderation in Nieder Osterreich), koji postaje središte anarhističke propagande u Austriji. U osnivanju ove organizacije uzeo je živog učešća Rudolf Grossmann, koji pokreće i anarhistički list na njemačkom jeziku »Wohlstand für Alle« (»Blagostanje za sve«). Čim je osnovan Opći sindikalni savez za Donju Austriju Grosman se stavio na njegovo čelo.


HISTORIJAT NEUSPJELOG PODUHVATA
 
Miloš Krpan stupa u vezu s bečkom grupom anarhista iz Općeg sindikalnog saveza za Donju Austriju i javlja o svojoj namjeri da osnuje anarhističkokomunističku koloniju. U pismu od 13. jula 1909. jedan od vodećih bečkih anarhista Josef Čehal javlja Krpanu da su drugovi iz Beča primili znanju njegovu ponudu o osnivanju anarhističko-komunističke kolonije i da će je objaviti u sljedećem broju lista Wohlstand fur Alle.
   

Krpanov oglas objavljen je u bečkom anarhističkom listu u rubrici Dopisivanje i izašao je 18. jula 1909. godine: Na Krpanov oglas javilo se u toku 1909. i 1910. godine pet anarhista, od čega dvije žene, sve pristaše pokreta osnivanja anarhističko-komunističkih kolonija. Ova korespondencija je zanimljiva ne samo za historijat neuspjelog poduhvata već i zato što daje uvid u prilike u tadašnjem anarhističkom pokretu, koji je proživljavao teške unutrašnje sukobe. Značajnije ličnosti koje su stupile u dodir s Krpanom bile suČehal, kasniji urednik lista Vohlstand für Aile, pristaša Grossmanove struje i Joset Čamrda. Jedna od značajnijih ličnosti u anarhističkom pokretu u Češkoj.
   

Iz sačuvane korespondencije možemo zaključiti da je osim Čamrde dolazilo i nekoliko drugih anarhista iz Austrije i Češke u Dubovik radi dogovora o osnivanju anarhističko-komunističke kolonije. Upravo u vrijeme kada Miloš Krpan stupa u kontakt s bečkim anarhistima, u njihovim redovima javlja se rascjep kao posljedica međusobnih trzavica i ideoloških neslaganja između pojedinih anarhističkih vođa, što je izazvalo krizu cijelo anarhističkog pokreta u širim razmjerima. Krajem 1908. stigao je od Anarhističke internacionale poziv austrijskim anarhistima da izvrše pripreme za održavanje međunarodnog anarhističkog kongresa u toku 1909. godine. Na ovaj poziv odgovorili su u ime bečkih anarhista Grossmann i Schindelar u broju 21 lista »Wohlstand fur Alle« i odrekli učešće s motivacijom da je rok za održavanje kongresa prekratak. Odbijanje učešća na kongresu imalo je i osobne razloge, prije svega ličnu netrpeljivost koja je vladala između nekih od vođa Internacionale i Grossmanna.


ŠVICARCI NA DILJ-GORI
 
Ove nesuglasice dosta su štetile Grossmannovom ugledu. Tome su se pridružile i unutrašnje nesuglasice, koje su nastupile zbog razlike u ideološkim shvaćanjima između Grossmana i njegovih pristaša, i grupe anarhista starije škole, kojoj su većim dijelom pripadali češki anarhisti. Nesuglasice, koje su izbile već 1908, zaoštrile su se jako u 1909. i 1910. godini i potpuno paralizirale djelatnost Općeg sindikalnog saveza za Donju Austriju. Na glavnoj skupštini udruženja 1910. izabrani su na rukovodeća mjesta Saveza V. Horaček, A. Weichberger i korespondent sa Krpanom Josef Čamrda, sve sami Grossmanovi protivnici. On je bio prisiljen da s malobrojnim pristašama osnuje novo udruženje — Slobodnu tribinu (Die Freie Tribune), dok je njegov list Wohlstand fur Alle jedva životario. Grossmann koji je zastupao načela »revolucionarnog sindikalizma« Labriola i Sorela, ostali su vjerni samo anarhisti njemačke narodnosti, pa su dvije grupe njegovih pristaša djelovale još 1912. u Grazu i Mariboru.
   

Grossmannovi protivnici, koji su usvajali većim dijelom Kropotkinove ideje počeli su i sa samostalnom publicističkom djelatnošću. Osnovan je list »Die freie Schumacher«, Organ die \vahren Interessen dor Arbeiter und Arbeiterinnen der gesamten Schuhbranche (Slobodni postolar«), osnovan 1910., a objavljen je i idejni program ove grupe. Ona, po uzoru na Kropotkina, zastupa čisto ekonomsku borbu (»Tein wirtschaftlichen Kampf«) i odriče bilo kakav značaj političkoj organizaciji i sindikalnom pokretu. Nazori grupacije čeških anarhista, koja se odcijepila od Grossmana vide se i u korespondenciji Čamrde sa Krpanom. U brodskom listu »Posavska Hrvatska« nalazimo 1912. vijest da su se u kraj oko Sovskog jezera na Dilj-gori doselila tri Švicarca i kupila »5 jutara brda i šikare«, kao i to da se javilo 10 većih obitelji iz Švicarske koje namjeravaju kupiti zemljište u površini od oko 500 k.j.17 Po svemu izgleda da je ova vijest u vezi s utopističkom akcijom Krpana, koji je još uvijek težio da osnuje anarhističko-komunističku koloniju. Očigledno je da se Krpan nije odrekao ove ideje, iako je njegova zamisao, i pored dolaska nekolicine anarhista iz Češke, Austrije i Švicarske, pretrpjela neuspjeh. Nešto kasnije, vjerojatno pred Prvi svjetski rat, Krpan se dopisivao i sa svojim sinovcem Karlom Krpanom, koji je živio u Pittsburghu i iznosio mu svoju zamisao o osnivanju kolonije. Krpan mu javlja da je počeo da piše jedan rad u čast takve kolonije, čije je mjesto zbivanja Texas ili Kalifornija i govori o tome kako bi, prema njegovoj zamisli, trebalo da izgleda život u jednoj takvoj naseobini.
   

Osnovni razlog zbog čega je Miloš Krpan težio osnovati anarhističko-komunističku koloniju treba svakako tražiti u njegovom, razočaranju i nezadovoljstvu s djelatnošću socijaldemokracije i njenim oportunizmom u praksi, što je osobito došlo do izražaja za vrijeme velikih štrajkova radnika u pilani u Brodu 1906. i 1907, naročito prilikom generalnog štrajka (lipanj 1907,), kada je on došao u otvoreni sukob, sa nekim članovima vodstva Socijaldemokratske stranke. Krpanova utopistička zamisao bila je unaprijed osuđena na propast usprkos njegovom višegodišnjem nastojanju da je realizira uz suradnju inozemnih anarhista.


IVAN JELIĆ: MILOŠ KRPAN (1862.-1931.)
 

Miloš Krpan, jedan od radničkih prvoboraca slavonskobrodskog područja i Slavonije, rođen je u seljačkoj obitelji 27. srpnja 1862. godine u selu Lipe kod Gospića u kojem je polazio i nižu realnu gimnaziju. Bistar i znatiželjan dječak vrlo rano se počeo upoznavati s literaturom socijalističkog sadržaja »čitajući pogubna socijalistička i anarhistička djela poznatog Vase Pelagića«. Iz Gospića Krpan 1880. odlazi u Petrinju u učiteljsku školu koju je kao đak uzornog vladanja završio s »prvim redom« 1883. godine. Za vrijeme školovanja dobivao je državnu godišnju stipendiju od 200 forinti jer je bio vrlo slabih materijalnih mogućnosti.
   

Nakon završetka škole 1883. Krpan je putem natječaja postavljen za učitelja u Duboviku, selu petnaestak kilometara udaljenom od Slavonskog Broda.
   

Prvih godina učiteljevanja Krpan se osim podučavanjem djece bavio i praktičnim seoskim poslovima, ali i učenjem jezika (njemačkog, engleskog i francuskog) pripremajući se za putovanja koja je kasnije više puta poduzimao. U razdoblju do 1895. Krpan je putovao u Palestinu, SAD, Njemačku, Francusku, Belgiju i Englesku. Putujući Evropom i Amerikom uspostavljao je i osobne veze s istaknutim ličnostima socijalističkog pokreta i istraživačima svjetskog glasa.
   

Socijalističku agitaciju na području Broda Krpan je počeo u prvoj polovici 1890.-ih zajedno s učiteljem Bobincem iz Glogovice i Markom Augustinovičem iz Majura kod Kostajnice. Socijalističke ideje među seljaštvom kotara Brod Krpan i drugovi šire pod utjecajem Vase Pelagića čije su knjige čitali još u učiteljskoj školi u Petrinji. Njihovu djelatnost budno su nadzirale vlasti, čekajući priliku da se obračunaju s tim »pogibeljnim agitatorima« i širiteljima »socijalističkih i anarhističkih načela«. Do toga je i došlo nakon saborskih izbora (održanih od 19. do 22. V 1897.) i u vrijeme progona socijalista u Srijemu i Slavoniji u ljeto iste godine. Naime, vlasti su Krpana uhapsile zajedno s Markom Augustinovićem, Jakovom Bobincem, knjižarom Larschyem iz Broda i seljakom Šimom Valićem i priveli ih Sudbenom stolu u Zagrebu »gdje su odsjeli više mjeseci pod istragom«


OPTUŽEN ZA VELEIZDAJU

Optužnica protiv uhapšenih podignuta je tek 20. X 1897. a Krpana je teretila zbog veleizdaje. Taj teški čin, koji se vrlo oštro kažnjavao, tužilac nije Krpanu uspio i dokazati pa ga je sud oslobodio krivice prihvaćajući braniteljevu tvrdnju da je optuženi letke, koji su kod njega pronađeni, pisao i rasturao u neuračunljivom stanju. Naravno, nije bilo govora o Krpanovoj neuračunljivosti, makar i trenutnoj, nego je obrana vješto iskoristila nalaz »psiatričkih vještaka« (vjerojatno Krpanu sklonih) koji su ustvrdili da njihov pacijent »boluje od kroničnog ludila skopčanog s precjenjivanjem svoje osobe«. Međutim, pošto je »sasvim miran i nepogibeljan čovjek pod nadzorom svoje supruge ili skrbnika mirno kod svoje kuće živiti može«.
   

Iz ludnice u Vrapču Krpan je otpušten u veljači 1898. godine, ali se kod kuće nije dugo zadržao jer kotarske vlasti nisu baš mnogo vjerovale zagrebačkim psihijatrima pa su Krpana i dalje maltretirale smatrajući ga opasnim za mir i poredak. Odlazi u Beč gdje je neko vrijeme (vjerojatno do početka srpnja 1898.) živio kao »tikva preko plota kod Hofmana« (pripadnika »Napredne omladine okupljene oko časopisa »Mladost«). Za vrijeme boravka u Zürichu Krpan se bavio novinarstvom i tako osiguravao minimalna sredstva za život s čime je bila upoznata i austro-ugarska diplomatska služba koja ga je nadzirala. Iz izvještaja austrijskog generalnog konzula u Zürichu vidi se da je Krpan ovdje ostao do listopada 1898. kada je otputovao u Beč. Krpan je nakon nekoliko mjeseci provedenih u Zürichu (srpanj-listopad 1898.) odlučio napustiti ovaj grad i vratiti se u Dubrovnik. Na putu u Brod kraće vrijeme se zadržao u Beču, a zatim pred kraj 1898. stiže kući, opet pod nadzor veleslavne kraljevske kotarske oblasti. Sada već bivši i službeno umobolni učitelj (Krpan je penzioniran 1898.) i dalje je za vlasti predstavljao opasnost jer je i takav bio u stanju »neuku svjetinu« pridobivati za »pogubni socijalizam«. Krpan naime, nije odustao od socijalističke agitacije među seljacima, nastojeći u tom pravcu djelovati i na nove učitelje s područja Broda. Zalazi i u Bosanski Brod, gdje je poslije povratka iz Beča boravio nekoliko dana uspostavljajući kontakte sa svojim istomišljenicima.
   

Nakon prisilnog i preranog odlaska u penziju (kao učitelj Krpan je radio tek 15 godina) 1899., Krpan se još više posvetio političkom radu, ali i svakodnevnim praktičnim poslovima.


RAZVOJ RADNIČKOG POKRETA
 
Unatoč obiteljskim nesrećama Krpan (umrlo mu je sve troje djece) nije podlegao apatiji ili se predao očaju nego je vrlo aktivno, uporno i s velikom energijom provodio socijalističku agitaciju u dva oblika: pisanom riječju i usmeno stalnim pojedinačnim kontaktima s ljudima i govorima na političkim skupštinama. Početkom 1903. piše u »Hrvatskoj« članak o nacionalnom pitanju i odnosu socijalista prema njemu pa je tako pokrenuo polemiku u kojoj je sudjelovalo i vodstvo Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. U proljeće 1903. kada je u cijeloj Hrvatskoj došlo do otvorenog otpora Khuenovom režimu (to je takozvani skupštinski pokret za financijsku samostalnost Hrvatske koji je prerastao u opće narodni pokret protiv Khuena i mađaronstva), Krpan u Brodu priprema brodske socijaliste i seljake za demonstracije. Do njih je i došlo u noći 10. na 11. svibnja kada je 50-60 vinogradarskih radnika i seljaka iz okolnih sela napalo i demoliralo brodski kolodvor. Poslije demonstracija Krpan je uhapšen jer su kotarske vlasti znale da je jedan od organizatora nemira ali, izgleda, u nedostatku dokaza nije suđen. Nakon Khuenovog pada 1903. jača radnički pokret u Hrvatskoj, a također i u Brodu, o čemu svjedoči i prvi štrajk u koji su mjeseca kolovoza 1904. stupili stolarski radnici »Slavonije« dioničarskog društva izborivši skraćenje radnog vremena od 12 na 10 sati. Sljedeće, 1905. godine, oko 150 brodskih građevinskih zanatlija — zidara i tesara — organizira prvi veći sastanak, a zatim (sredinom lipnja) i uspjeli štrajk za skraćenje radnog vremena od 12 na 11 sati. Na ovom sastanku govorio je i Krpan a vjerojatno je pomogao i u organiziranju štrajka. Radnički pokret u Brodu u naredne dvije godine (1906. i 1907) sve više se razvija: organiziraju se radnici različitih struka, manje ili više uspješni štrajkovi, prvomajska proslava, javni zborovi socijalista itd. U svim ovim akcijama brodskih radnika, u pripremama ili govorima sudjeluje i Miloš Krpan. U povodu 1. maja 1906. koji se tada u Brodu prvi put obilježavao, Krpan u prisustvu 300-400 radnika govori na prvoj javnoj skupštini koju su brodski socijalisti organizirali. Osmog srpnja iste godine brodski socijalisti ponovo organiziraju javnu skupštinu koja raspravlja o tiskovnoj reformi.
   

Miloš Krpan jedna je od najznačajnijih ličnosti radničkog pokreta u Brodu i okolici, pa i šire, do oko 1910. godine. S pravom mu pripada jedno od prvih mjesta među ličnostima koje su u Slavonije počele objašnjavati radničkoj klasi i seljacima sadržaj i cilj socijalističke ideje. Veoma obrazovan, odličan govornik s dubokim osjećajem za pravdu i primjernim načinom života, Krpan je kao narodni tribun, kojem se zbog tih kvaliteta vjerovalo, zaista mnogo učinio na polju socijalističke propagande. Nije u potpunosti bio marksistički obrazovan a naginjao je i idejama anarho-sindikalnog pokreta što se može objasniti njegovim nezadovoljstvom, oportunističkom politikom socijaldemokracije. Zbog toga je i istupio iz Socijaldemokratske stranke čiji program nije mogao zadovoljiti njegov revolucionaran duh. Pogrešnim putem pokušao je samostalno ostvariti barem dio socijalističko-revolucionarnih težnji (osnivanjem anarho-komunističke kolonije), ali mu se to ne može posebno zamjeriti ako se imaju u vidu mjesto, vrijeme i prilike u kojim je živio.
 

Izvor: Novi List


 

Anarhizam u Hrvatskoj

MASA
Što čitaš?

Izdanja

Osnove sindikalizma. Direktna akcija. SabotažaKako omogućiti anarhističku revoluciju?
Metode anarhosindikalizma. Anarhosindikalizam u Puerto RealuBlokadna kuharica
Organizacijska platforma Sveopćeg saveza anarhista (nacrt)Grad postkapitalizma
Osnove sindikalizma. Direktna akcija. Sabotaža




website hosting main area bottom

Powered by Joomla!. Valid XHTML and CSS.