hosting menu left
hosting menu right

logo
Sindikalni prosvjedi, Zagreb, travanj 2008., MASA
Početna Iz medija Naši su sindikalisti sebični birokrati
Naši su sindikalisti sebični birokrati PDF Ispis E-mail
Četvrtak, 12 Studeni 2009 10:27
Razgovaramo s Jurjem Katalencem, anarhosindikalistom, članom Centra za anarhističke studije i MASA-e, o nedavno osnovanom Centru za anarhističke studije te o razlozima zbog kojih je anarhosindikalizam jedina anarhistička opcija koja ima revolucionarni potencijal.
 
Suzana Marjanić 
Govori: Juraj Katalenac
Zarez, broj 269

Kao prvo pitanje: zbog čega ste se osobno opredijelili za anarhizam, i to upravo za anarhosindikalizam?

– Za anarhizam sam se postupno opredijelio kako sam polako shvaćao neke pojmove i političko-ekonomske odnose u društvu. Shvatio sam jednostavno da današnje društvo nije pravedno, ali ne u smislu pravde kao zakona, nego u smislu ravnopravnosti među ljudima. Koliko god nas liberalno-kapitalistička propaganda truje i laže da smo svi ravnopravni i da živimo u slobodnom društvu itd., to jednostavno nije istina.
Anarhosindikalist sam jer metode djelovanja koje nudi anarhosindikalizam smatram jedinim učinkovitim načinom revolucionarne transformacije političkog, društvenog i ekonomskog života.


"SUPROTNO AUTORITETU"
 
Zašto se u razgovornom jeziku riječ anarhija gotovo uvijek povezuje uz kaos, bezvlađe kao izrazito negativne, pa čak i demonizirane, zlonegativne strukture? Tako autor pod pseudonimom "divji čovik" na web-stranici MASA-e piše i o anarhofobiji u našemu društvu, a posebice među našim sindikalistima.

– Ruski anarhist Petar Kropotkin izvodi pojam anarhija iz grčkih riječi an i arhos što znači "suprotno autoritetu". To je definicija anarhije kao društva u kojem ne postoji vrhovni autoritet koji kroji naše živote, već je autoritet "raspoređen" među svim ljudima, u tolikoj mjeri da više ne postoji. Zbog toga nemam ništa protiv toga kada se anarhija uspoređuje s bezvlađem jer ona to i jest, društvo bez vlasti, odnosno bez autoriteta. Dakako, pogrešno je anarhiju odmah kategorizirati kao kaotično društvo samo zato što u njemu ne postoji "Levijatan" koji nama vlada. Anarhističko društvo je daleko od kaotičnog društva, ono nije nekakva utopijska fantazija u kojoj se ljudi po cijele dane grle i plešu. Anarhističko društvo je politički ne-hijerarhijsko i direktno-demokratsko, a ekonomski komunističko.
Što se tiče "anarhofobije", ona je oduvijek prisutna u našem društvu i pojavljuje se kao odgovor na svaki pokušaj vaninstitucionalne borbe radničke klase, koja nužno ne mora biti povezana s anarhističkim idejama (najčešće i nije). Riječ "anarhija" se koristi kao uvreda, kao psovka, svaki put kada se radnička klasa pobuni protiv svojih šefova, umjesto da poslušno sjedi i sluša laži. Što se tiče "sindikalista", izgleda da su u anarhosindikalizmu pronašli novu babarogu, premda sumnjam da oni uopće znaju što je anarhosindikalizam. Za njih je anarhosindikalizam kada se radnici odluče organizirati mimo njih jer shvaćaju da su na suprotnim stranama.


Kao član Centra za anarhističke studije i kao član MASA-e, molim vas, ukratko predstavite Centar za anarhističke studije.

– Centar za anarhističke studije, odnosno skraćeno CAS, nevladina je udruga osnovana u svibnju 2009. godine. Udruga se bavi proučavanjem anarhističke teorije, prakse i povijesti, s osobitim naglaskom na anarhosindikalizmu te objavljivanjem raznih publikacija, održavanjem seminara, predavanja, tribina itd. Glavni razlog osnivanja CAS-a je taj što smo htjeli objaviti tri knjige, no samo pravne osobe mogu dobiti ISBN i CIP brojeve koji su potrebni za javnu dostupnost materijala u knjižnicama i knjižarama.
Kao udruga koja proučava anarhizam, CAS je utemeljen i na glavnim principima anarhizma – slobodi, jednakosti, ravnopravnosti, autonomiji, uzajamnoj pomoći, suradnji, solidarnosti, anti-autoritarnosti i ne-hijerarhičnosti. Unutar CAS-a svi članovi ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka, a funkcija tajnika je delegativna, tj. tajnik je delegiran na izvršnu funkciju, ali on nema pravo donositi vlastite odluke.
Do sada smo objavili tri knjige: Émile Pouget: Osnove sindikalizma / Direktna akcija / Sabotaža; Rudolf Rocker: Metode anarhosindikalizma / CNT: Anarhosindikalizam u Puerto Realu i Arthur J. Miller: Kako omogućiti anarhističku revoluciju?
 
 
STRIP - VODIČ KROZ KLASNO DRUŠTVO
 
Ono što možemo objaviti kao novost podatak je da je web-stranica Centra za anarhističke studije otvorena za javnost 12. listopada ove godine. Po čemu će se njezini sadržaji razlikovati od MASA-ine web-stranice?

– Web-stranica MASA-e kao anarhosindialističke organizacije, prije svega služi za informiranje korisnika o akcijama i stavovima organizacije i za propagandnu djelatnost.
Stranica CAS-a je, s druge strane, znanstveno-istraživačkoga karaktera jer se bavi proučavanjem određene ideje, odnosno anarhizma. Samim tim će se na stranici CAS-a nalaziti i velik broj teorijskih, praktičnih i povijesnih radova koji nisu nužno vezani za anarhosindikalističku tradiciju koju MASA zagovara.
Svrha web-stranice CAS-a je stvaranje internetskog arhiva anarhističkih tekstova na hrvatskom jeziku i ostale građe. Želimo da se korisnik može informirati o anarhizmu iz prve ruke, od samih anarhista. Sami korisnici imaju mogućnost uključiti se u rad na arhivu CAS-a svojim prijevodima i ostalim materijalom kojim mogu obogatiti našu arhivu.

Na web-stranici Centra navodite da svojim prvim izdanjima donosite tekstove anarhosindikalističke tematike te da biste željeli doprinijeti anarhističkoj izdavačkoj djelatnosti u Hrvatskoj gdje do sada nije bilo ozbiljnijeg, sustavnijeg bavljenja anarhosindikalističkim autorima/autoricama kao ni izdavanja literature iz toga područja. Kako tumačite to zanemarivanje prijevoda anarhosindikalističkih autora, uz postojanje dvije izdavačke kuće anarhističke literature u Zagrebu – DAF i Što čitaš?.

– Ne znam zašto su DAF i Što čitaš? zanemarivali anarhosindikalizam i mislim da je to pitanje koje ćete morati njih pitati. Obje izdavačke kuće izdaju tekstove koji odgovaraju njihovim afinitetima. Što se više različitih tekstova vezanih uz anarhizam obrađuje, počevši od lifestyle anarhizma, filozofskih razglabanja, insurekcionizma, pa do klasnih analiza, ekonomskih alternativa i strategija borbe radničke klase, to će sve više i više ljudi uviđati kako je anarhosindikalizam jedina anarhistička opcija koja ima revolucionarni potencijal.


Na web-stranici CAS-a tako možemo pročitati da je njegova trenutna djelatnost usmjerena na prevođenje i izdavanje anarhističkih publikacija te da trenutno priređujete tri publikacije: zbornik radova Anarhizam i sindikalizam, SolFed: Ekonomija slobode i Prole.info: Posao, zajednica, politika, rat. Molim vas, ukratko predstavite spomenute knjige te koliko te publikacije mogu pripomoći mladim anarhosindikalistima u njihovim prvim akcijama?

– Navedene publikacije su teoretske prirode, tako da ne mogu ponuditi neke praktične savjete anarhosindikalistima, bili oni mladi ili stari. U zborniku radova Anarhizam i sidnikalizam nalaze se četiri teksta: Anarchist FAQ: Što je anarhosindikalizam?, Petar Kropotkin: Sindikalizam i anarhizam, Fernand Pelloutier: Anarhizam i sindikat i Émile Pouget: Što je sindikat? Tekstovi se bave osnovnim teoretskim postavkama anarhosindikalizma, kao i njegovim povijesnim razvojem. Knjižica Ekonomija slobode Solidarity Federationa (SolFed), britanske sekcije Međunarodnoga radničkog udruženja (MRU), odnosno anarhosindikalističke internacionale, na jednostavan način predstavlja slobodarski komunizam, ekonomsko uređenje anarhističkog društva. Ovaj tekst je možda prejednostavan, ali možete očekivati da ćemo u budućnosti objaviti i kompleksnije tekstove vezane za slobodarski komunizam i anarhosindikalističku viziju budućeg ekonomskog uređenja društva. Strip Prole.infoa Posao, zajednica, politika, rat jednostavan je vodič kroz klasno društvo, odnosno analiza utjecaja kapitalizma i države na radničku klasu. Strip je već objavljen u Hrvatskoj. Objavila ga je pulska grupa Sabotaža pokvarenog sistema, no njihovo izdanje je bila mala brošura do koje je vrlo malo ljudi moglo doći. Isto tako, srpska sekcija MRU-a, Anarhosindikalistička inicijativa (ASI), nedavno je objavila drugi strip Prole.infoa – Revolucija u restoranima. Svima zainteresiranima toplo preporučujem da ga pročitaju. U Hrvatskoj ga možete nabaviti preko MASA-ine distribucije. Što se tiče publikacija koje bi imale praktičnu vrijednost, trenutno pripremamo jedan tekst na temu samoorganizacije radnika i radnica na radnom mjestu. No, o tome ćemo više kada pripreme budu pri kraju. Isto tako, prevodimo Anarchist FAQ čije se cjelovito izdanje može pronaći na web-stranici: http://infoshop.org/faq. Uskoro ćemo dovršiti prvu sekciju.


ANARHOSINDIKALIZAM I REVOLUCIONARNI SINDIKALIZAM

Jedno pitanje vezano uz anarhosindikalizam i/ili revolucionarni sindikalizam. Naime urednici glasila Direktna akcija postavljaju znak jednakosti između revolucionarnoga sindikalizma i anarhosindikalizma, a brošura Anarhosindikalizam, koju je s engleskoga preveo Mate Ćosić (Pula, Sabotaža pokvarenog sistema, lipanj 2008.) uspostavlja temeljne razlike između anarhosindikalizma i revolucionarnoga sindikalizma u tome što npr. anarhosindikalizam ističe isključivost revolucionarnoga sindikalizma, odnosno da se revolucionarni sindikalizam orijentira samo na ekonomska pitanja (radno mjesto) te da previše ne ističe vlastitu anarhističku prirodu.

– Brošura Anarhosindikalizam je zapravo tekst pod nazivom Što je anarhosindikalizam? koji ćemo objaviti u knjizi Anarhizam i sindikalizam. U izdanju Sabotaže pokvarenog sistema nedostaju objašnjenja određenih pojmova, a pojam revolucionarnog sindikalizma, koji ima dva značenja, jedan je od njih.
Kao što navodi Direktna akcija, anarhosindikalizam je revolucionarni sindikalizam. Ovdje se pod revolucionarnim sindikalizmom smatra, kako stoji u Principima revolucionarnog sindikalizma (dokumentu anarhosindikalističke internacionale Međunarodnog udruženja radnika) da je revolucionarni sindikalizam onaj koji teži "ujedinjenju svih radnika i radnica u borbene ekonomske organizacije, koje se bore za slobodu od dvostrukog jarma kapitala i Države" i onaj čiji je cilj "reorganizacija društvenog života na bazi slobodarskog komunizma kroz revolucionarnu akciju radničke klase." Dakle, ovdje su anarhosindikalizam i revolucionarni sindikalizam sinonimi, a revolucionarni sidnikalizam se koristi i zbog toga što je možda kao pojam prihvatljiviji.
Što se tiče drugog značenja revolucionarnog sindikalizma, ono se veže uz francuski sindikat CGT i njihovu Amiensku povelju usvojenu 1906. godine. U tom dokumentu stoji da je CGT "izvan svih političkih škola", što znači da nemaju ideologiju i da se njihov rad temelji jedino na ekonomskoj borbi koja vodi ukidanju najamnog ropstva. Ovakav, "apolitični" karakter je razvio i američko-britanski sindikat Industrial Workers of the World (IWW) i još ga i dan danas primjenjuje. No, nakon opadanja utjecaja CGT-a i neuspjeha u sindikalnoj borbi kroz "apolitični" pristup, revolucionarni sindikalisti zaključuju da sindikalizam svakako ima i da mora imati politički i ideološki sadržaj, pri čemu je "čisti sindikalizam" napušten. Tako je utjecaj anarhističke revolucionarne teorije na razvoj revolucionarnog sindikalizma doveo do stvaranja anarhosindikalizma, utjelovljenog 1922. godine u Međunarodnom udruženju radnika i radnica i Principima revolucionarnog sindikalizma.
 
 
Koji je krajnji cilj anarhosindikalizma? Je li doista ostvariv s obzirom na ljudsku prirodu koja je, moramo priznati, uglavnom grozničavo sitničava – licemjerna, sebeljubiva, usmjerena po principu "baš me briga za one tamo preko, negdje drugdje"; naime, ljudska je ljubav uglavnom usmjerena na ono što je u domeni vlastitoga interesa i privatnoga vlasništva (npr. dijete, roditelji, tzv. kućni ljubimac, stablo u vlastitome vrtu ili ispred zgrade).

– Krajnji cilj anarhosindikalizma je slobodarsko komunističkog društvo koje će se ostvariti kroz revoluciju radničke klase. Anarhosindikalisti smatraju da će revolucija biti uspješna jedino pod geslom Prve Internacionale: "Oslobođenje radničke klase djelo je samih radnika i radnica ili se uopće neće dogoditi". To znači da smo mi protiv lenjinističkih "revolucionarnih avangardi" koje se postavljaju kao vođe radničke klase kroz revoluciju i kasnije. Jedino do čega nas avangarde mogu dovesti je novi Sovjetski Savez ili Jugoslavija. Tako uređeno društvo ne oslobađa radničku klasu, ne ukida klase, ne ruši kapitalizam i ne uspostavlja komunizam, već "preobraća radništvo u bezosjećajne djeliće velike, centralizirane "komunističke" mašine" (G. P. Maksimov), zadržava klasne suprotnosti, zadržava kapitalistički sistem u kojem je jedini kapitalist Država i uspostavlja totalitarni režim Komunističke partije. Umjesto ovoga, anarhosindikalisti žele slobodarski komunizam. Politički slobodarski komunizam je društvo bez države, bez autoriteta i hijerarhije te se zato naziva "slobodarskim". Ekonomski slobodarski komunizam je društvo zasnovano na principu "od svakoga prema njegovim mogućnostima, svakome prema njegovim potrebama" (M. A. Bakunjin).
Što se tiče ljudske prirode, ne mogu se složiti s vašom definicijom. Smatram da sebičnost nije glavna odlika ljudske prirode, nego posljedica indoktrinacije liberalizmom i kapitalizmom. U kapitalizmu nas tržište tjera da se natječemo, a ne da surađujemo. Ono nas uči sebičnosti, a ne solidarnosti. Vjerujem da je jedna od glavnih odlika ljudske prirode upravo solidarnost koju današnje liberalno društvo pokušava uništiti, no ona i dalje dolazi do izražaja u najkritičnijim trenutcima naših života.


RADNICI NE ZNAJU ZA ALTERNATIVU

Kakva je uloga sindikata danas u Hrvatskoj i, molim vas, komentirajte njihove predstavnike/predstavnice. Odnosno, radikalizacija pitanja: zbog čega radnici konačno ne raskrste sa svojim sindikalnim predstavnicima i ne prijeđu na strategiju direktnih akcija kao jedine realne opcije?

– "Uloga sindikata je da posreduje između radnika i šefova, te za postizanje kompromisa između dviju suprotnih strana". Ovo je otprilike srednjoškolska definicija sindikata koja, kada se bolje pogleda, sadržava bit današnjeg sindikalizma. Današnji sindikati, odnosno "žuti sindikati" ili reformistički sindikati, birokratske su organizacije koje čine tampon zonu između radnika i šefova. Njihov glavni zadatak nije borba za radnička prava, već smirivanje radničkog gnjeva i obmanjivanje radnika i radnica. Sindikalni predstavnici i predstavnice, koji nisu ništa do običnih birokrata, djeluju jedino u svom sebičnom interesu, kako bi očuvali svoj dobro plaćeni položaj. Njihovu djelatnost mogu opisati na jedan trivijalan način – scenom iz filma Hrabro srce Mela Gibsona. Prije prve velike bitke u kojoj Škoti pobijede Englesku konjicu, škotski plemići jašu u susret Englezima koji im obećaju posjede u Yorku, ako povuku vojsku. Primijenimo li ovu scenu na naše "sindikaliste", vidjet ćemo da je njihova funkcija smiriti radnike i poslati ih kućama, kako bi zauzvrat dobili razne političke i materijalne beneficije. Mislim da je većina radnika ovoga svjesna, što dokazuju nedavna zauzimanja MTČ-a, prosvjedi radnika Salonita i radnica Dalmatinke nove. Odgovor na vaše pitanje "zbog čega radnici konačno ne raskrste sa sindikalnim predstavnicima i ne prijeđu na strategiju direktnih akcija" je taj što se boje i što ne znaju za alternativu. Na nama je da ih upoznamo s alternativom.


MASA VS. GETRO

Kako i kada je osnovana MASA-a i zašto baš tada?

– MASA je osnovana u Zadru na "1. nacionalnom anarhosindikalističkom sastanku" koji se održao od 16. do 17. veljače 2008. godine. No, MASA zapravo nije postojala sve do 1. Kongresa, koji je održan 12. travnja 2008. godine u Zagrebu. Na tom kongresu je izglasana 1. verzija MASA-inog statuta. Do sada smo imali još dva kongresa, 2. kongres je održan u Puli od 6. do 7. kolovoza 2008., a 3. kongres je održan ponovno u Zagrebu od 21. do 22. ožujka 2009. Na 3. kongresu smo izglasali novu verziju Statuta.
MASA je nastala zato što se u određenom trenutku našla grupa anarhista koji su htjeli anarhizam vratiti u svoju prirodnu bazu, odnosno među radništvo i radnički pokret te izvući anarhizam iz lifestyle geta u kojem se u Hrvatskoj nalazio. Ukratko, pokazala se potreba za tim da se u Hrvatskoj osnuje organizacija koja bi radila na podizanju klasne svijesti, koja bi pomagala i poticala radnike u njihovoj borbi, koja bi anarhizam u Hrvatskoj postavila na jednu sasvim novu razinu, razinu legitimne političke ideologije.


Molim vas, ilustrirajte na primjeru jednu anarhosindikalističku akciju koja je provedena u Hrvatskoj.

– Kada je 31. prosinca 2008. uprava trgovačkog lanca GETRO-a otpustila 200 radnika, jedan od otpuštenih radnika nam se javio i zatražio pomoć. MASA je odgovorila akcijama solidarnosti u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Zadru i Dubrovniku u kojima je pozivala kupce na bojkot GETRO-a zbog otpuštanja radnika. Dana 10. siječnja je bio "nacionalni dan akcija protiv GETRO-a". Aktivisti MASA-e su okolinu GETRO-a oblijepili plakatima koji pozivaju na bojkot. Tekst koji je bio na plakatu upotrijebili smo i za letak koji smo dijelili mušterijama GETRO-a, a stavljali smo ih i u brisače osobnih vozila. No, ono najvažnije je to što smo sastavili i podijelili pisma potpore radnicima koji su još uvijek radili u GETRO-u. U pismu smo izrazili našu solidarnost i spremnost za akciju ukoliko se radnici odluče za štrajk. Nažalost, akcija se nije razvila ni u što više iz razloga što naša solidarnosti nije naišla na odjeka kod radnika. Bilo je govora o prosvjedu potpore, no radnici su odustali i ovdje više nije bilo prostora za djelovanje MASA-e. Radnicima se teško odlučiti za štrajk pogotovo kada rade u trgovačkom centru, najčešće uz ugovor na određeno vrijeme i znaju da ih šef može svake sekunde izbaciti na ulicu i zamijeniti nekim drugim. Zato radije šute i trpe, nego da se pobune i riskiraju svoj posao i izvor prihoda za svoju obitelj.

 
Kako radnici/radnice reagiraju na spoznaju da su im u tim akcijama pomogli anarhosindikalisti i koliko ih se priključilo vašim redovima?

– Radnici reagiraju kao i svi ljudi kada čuju riječ "anarhosindikalizam": Što je to? Dakako, sretni su kada im netko želi pružiti pomoć, kada vide da je nekome stalo do njih, kada se netko zajedno s njima bori protiv postojeće diktature kapitala. No, ovdje postoji i veliki strah od policije, jer policija je uvijek na strani kapitala, a nikada na strani radnika.
Naš interni dogovor je da s brojevima članova ne izlazimo u javnost.


BLOKADE NISU IZLET, NEGO PRAVA BORBA
 
Mate Ćosić je u vrlo zanimljivom razgovoru, a što ste ga objavili na stranici Centra, izjavio kako je anarhizam tokom zadnje dvije godine bio prisutan u široj javnosti ponajprije direktnim akcijama MASA-e, ali je nažalost njegova reprezentacija i dalje bila više spektakularna nego ozbiljna. Na koje je točno akcije mislio i pritom me zanima i vaše viđenje medijske reprezentacije anarhističkih akcija u Hrvatskoj.

– Mate je mislio prije svega na akcije Broadway, GETRO i Oriana, ali isto tako i na razne akcije i aktivnosti MASA-e. Ove tri akcije su bile vidljivi pomak u anarhističkom djelovanju u Hrvatskoj, ne samo u organizacijskom smislu, nego i u pozitivnom odjeku u javnosti.
Što se tiče medija, anarhističkim akcijama pristupaju jednako kako pristupaju svakom društvenom događaju – površno i senzacionalistički. Novinarstvo je, bez uvrede, to i postalo – senzacionalizam, nula kvalitete i kritike, a svrha više nije informiranje ljudi ili kritiziranje vlasti, oporbe i/ili moćnika, nego gomilanje profita medijskih korporacija. Mediji su većinom glavni katalizator konzumerizma.
 
 
I na kraju: pretpostavljam da pripadate studentskoj generaciji (upoznali smo se samo preko maila, tako da o vama imam samo tri informacije: ime i prezime, član CAS-a i MASA-e), koliko ste bili angažirani oko blokade zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta i kako komentirate postignute ciljeve?

– Da, ja sam student i to 2. godine politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Nisam bio pretjerano angažiran na blokadi Filozofskog fakulteta, iako sam bio na skoro svakom plenumu (za vrijeme blokade) i na pokojoj radnoj grupi i na prosvjedu. Glavni razlog tome je bio taj što sam u isto vrijeme sudjelovao u blokadi svojeg fakulteta, gdje sam htio dati što sam više mogao od sebe. Kako komentiram postignute ciljeve? Pa, glavni cilj nije postignut, još uvijek postoje školarine. No, drago mi je što se veliki broj studenata uključio, što su studenti prepoznali direktnu demokraciju kao jedini mogući način organiziranja i političke borbe i što su se jasno i glasno zauzeli za svoje ciljeve, za svoja prava i što sada, nakon što su blokade prekinute, svejedno ne odustaju od svojih zahtjeva. Drago mi je što ovo nije bio samo još jedan izlet, već je ovo prava borba. Isto tako, drago mi je što se plenum Filozofskog fakulteta i dalje održava i zaista se nadam da će i dalje ostati ovo što je sada i da se neće ugasiti.
 

Anarhizam u Hrvatskoj

MASA
Što čitaš?

Izdanja

Osnove sindikalizma. Direktna akcija. SabotažaKako omogućiti anarhističku revoluciju?
Metode anarhosindikalizma. Anarhosindikalizam u Puerto RealuBlokadna kuharica
Organizacijska platforma Sveopćeg saveza anarhista (nacrt)Grad postkapitalizma
Osnove sindikalizma. Direktna akcija. Sabotaža




website hosting main area bottom

Powered by Joomla!. Valid XHTML and CSS.