hosting menu left
hosting menu right

logo
Sindikalni prosvjedi, Zagreb, travanj 2008., MASA
Početna
Organizacijska platforma Sveopceg saveza anarhista (nacrt) PDF Ispis E-mail
Utorak, 16 Veljača 2010 22:33

Predgovor*


Ovaj je pamflet 1926. godine objavila grupa Dielo Trouda (Radnički cilj), grupa prognanih ruskih anarhista u Francuskoj. On nije proizašao iz nekakve akademske studije, nego iz njihovih iskustava iz Ruske revolucije 1917. god.  Oni su sudjelovali u rušenju stare vladajuće klase, bili su dio procvata radničkog i seljačkog samoupravljanja, dijelili su široko rasprostranjeni optimizam o novom svijetu socijalizma i slobode… i vidjeli su njegovu krvavu zamjenu državnim kapitalizmom i diktaturom boljševičke partije.

Ruski anarhistički pokret ni u kojem slučaju nije odigrao zanemarivu ulogu u revoluciji. U to je vrijeme u Rusiji bilo oko 10.000 aktivnih anarhista, ne računajući pokret u Ukrajini koji je predvodio Nestor Mahno. Najmanje četiri člana Vojnog revolucionarnog komiteta, kojim su dominirali boljševici i koji je organizirao prisvajanje vlasti u listopadu, bili su anarhisti. Što je još važnije, anarhisti su sudjelovali u tvorničkim komitetima koji su se pojavili nakon revolucije u veljači. Komiteti su bili osnivani na radnim mjestima, izabirali su ih masovni skupovi radnika i dana im je uloga nadgledanja rada tvornice i koordinacije s drugim tvornicama iz iste industrije ili regije. Anarhisti su bili posebno utjecajni među rudarima, lučkim radnicima, poštarima, pekarima i odigrali su bitnu ulogu na Sve-ruskoj konferenciji tvorničkih komiteta koja se sastala u Petrogradu uoči revolucije. U tim su komitetima anarhisti vidjeli osnovicu za novo samoupravljanje koje bi bilo uvedeno nakon revolucije.

Međutim, revolucionarni duh i jedinstvo iz listopada 1917. nisu dugo trajali. Boljševici su željeli potisnuti sve sile na ljevici u kojima su vidjeli prepreku na svojem putu do vlasti “jedne partije”. Anarhisti i neki drugi na ljevici su vjerovali da je radnička klasa sposobna obnašati vlast putem vlastitih komiteta i sovjeta (vijeća izabranih delegata). Boljševici nisu u to vjerovali. Iznijeli su prijedlog da radnici još nisu sposobni preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom i zbog toga će sami boljševici preuzeti vlast kao “privremenu mjeru” tijekom “prijelaznog razdoblja”. Ovaj nedostatak povjerenja u sposobnosti običnih ljudi i autoritativno preuzimanje vlasti vodit će do izdaje interesa radničke klase i svih njezinih nada i snova.

U travnju 1918. napadnuti su anarhistički centri u Moskvi, 600 anarhista je bilo zatvoreno i desetci su ubijeni. Opravdanje je bilo da su anarhisti bili “neobuzdani”, što god da je to moglo značiti osim da su jednostavno odbijali slušati boljševičke vođe. Pravi je razlog bilo formiranje Crne garde koja je bila stvorena kako bi se borila protiv brutalnih Cheka-inih (preteča KGB-a) provokacija i zlostavljanja.

Anarhisti su morali odabrati svoju poziciju. Jedan je dio surađivao s boljševicima i kasnije im se pridružio, doduše iz zabrinutosti za učinkovitost i jedinstvo protiv reakcije. Drugi se dio žestoko borio za obranu postignuća revolucije od onoga što su točno predvidjeli da će se razviti u novu vladajuću klasu. Mahnovistički pokret u Ukrajini i Kronstadtski ustanak su bili posljednje važne bitke. Do 1921. anti-autoritarna revolucija je bila mrtva. Taj je poraz imao duboke i trajne posljedice za međunarodni radnički pokret. 

Autori su se nadali da se takva katastrofa neće ponoviti. Kao prilog tome napisali su ono što je postalo poznato kao „Platforma”. Ona razmatra pouke ruskog anarhističkog pokreta, njegov neuspjeh da unutar pokreta radničke klase izgradi utjecaj koji je dovoljno velik i dovoljno učinkovit da se suprotstavi težnji boljševika i drugih političkih grupacija da sebe postave na mjesto radničke klase. Ona predstavlja grubi vodič koji predlaže kako bi se anarhisti trebali organizirati, ukratko kako da budemo učinkoviti.  

Ustvrdila je neke jednostavne istine kao npr. to da je smiješno imati organizaciju koja okuplja grupe koje imaju međusobno antagonističke i suprotstavljene definicije anarhizma. Istaknula je da trebamo formalno dogovorene strukture koje pokrivaju službenu politiku, ulogu funkcionara, potrebu za plaćanjem članarine itd.; tip struktura koje omogućavaju veliku i djelotvornu demokratsku organizaciju.

Kada je prvi put objavljena, napali su je neki od najpoznatijih anarhista toga vremena kao što su Errico Malatesta i Alexander Berkman. Optužili su je da je „udaljena samo jedan korak od boljševizma” i da predstavlja pokušaj „boljševiziranja anarhizma”. Takva je reakcija bila pretjerana, ali možda je djelomično rezultirala iz prijedloga za stvaranje Sveopćeg saveza anarhista. Autori nisu jasno sročili kakav bi bio odnos između te organizacije i drugih anarhističkih grupa izvan nje. Samo je po sebi jasno da suradnja  različitih anarhističkih organizacija na pitanjima o kojima imaju zajedničko gledište i strategiju ne bi trebala predstavljati problem.

Ona isto tako nije, kao što su to tvrdili njezini klevetnici, kao i neki njezini kasniji zagovaratelji, program za „udaljavanje od anarhizma prema slobodarskom komunizmu”. Ta su dva pojma potpuno istovrijedna. Napisana je kako bi objasnila prave razloge neuspjeha ruskih anarhista u njihovoj teorijskoj zbrci; i prema tome nedostatku nacionalne koordinacije, dezorganiziranosti i političkoj kolebljivosti. Drugim riječima, neučinkovitosti. Napisana je kako bi pokrenula raspravu unutar anarhističkog pokreta. Ona ne smjera prema bilo kakvom kompromisu s autoritarnom politikom, već prema vitalnoj potrebi da se stvori organizacija  koja će kombinirati djelotvornu revolucionarnu aktivnost s osnovnim  anarhističkim načelima.

Platforma nije savršen program danas, a nije to bila ni 1926. Ima svojih slabosti. U objašnjavanju nekih svojih ideja ne ide dovoljno u dubinu, može se tvrditi da uopće ne pokriva neka važna pitanja. Ali sjetite se da je ona samo mali pamflet, a ne enciklopedija u 26 tomova. Autori su u svojem vlastitom uvodu vrlo jasno istaknuli da to nije nikakva “Biblija”. Ona nije potpuna analiza ili program, ona je doprinos nužnoj raspravi – dobra polazna točka.

Kako nitko ne bi sumnjao u njezinu važnost danas, mora se reći da su osnovne ideje „Platforme” još uvijek naprednije od prevladavajućih ideja anarhističkog pokreta na međunarodnoj razini. Anarhisti žele promijeniti svijet nabolje, ovaj nam pamflet ukazuje na neke alate koji su nam potrebni za izvršenje tog zadatka.

Alan MacSimoin, 1989.

______

* Predgovor izdanju Workers Solidarity Movement-a (anarhistička organizacija iz Irske)




<< PREDHODNA    POČETAK    SLJEDEĆA >>

 

Anarhizam u Hrvatskoj

MASA
Što čitaš?

Izdanja

Osnove sindikalizma. Direktna akcija. SabotažaKako omogućiti anarhističku revoluciju?
Metode anarhosindikalizma. Anarhosindikalizam u Puerto RealuBlokadna kuharica
Organizacijska platforma Sveopćeg saveza anarhista (nacrt)Grad postkapitalizma
Osnove sindikalizma. Direktna akcija. Sabotaža




website hosting main area bottom

Powered by Joomla!. Valid XHTML and CSS.